Reuf Bajrović: SDA će ‘usisati’ SBB, a Zlatko Lagumdžija i Željko Komšić krivi su za raspad ljevice u BiH!


‘Koalicija SDA-SBB je kontradiktorna i po mom mišljenju pogubna za SBB. Moj utisak je da se upravo odvija proces apsorbovanja SBB-a u SDA. Ako neko to smatra ujedinjenjem, onda da, ujedinjuje se, rekao je Bajrović u razgovoru za DEPO PORTAL

Depo.ba

Razgovarala: Elma MURIĆ

Nakon što je prošle subote u Sarajevu održana osnivačka skupština Građanskog saveza, bosanskohercegovačka politička scena postala je bogatija za još jednu lijevo orijentiranu političku partiju, koja s drugim ljevičarskom strankama ne dijeli samo uvjerenja, nego i kadrove, budući da su njeni osnivači Reuf Bajrović i Emir Suljagić bivši istaknuti članovi SDP i DF-a.

Naš sagovornik Reuf Bajrović, predsjednik Građanskog saveza za DEPO Portal otvoreno govori o razlozima sukoba i  razlazu s Komšićem i Lagumdžijom te ‘cjepkanju ljevice’, konkretnim planovima za depolitizaciju javne administracije, te obećava kako će ‘budžetlijama srezati krila od opštine do države'…

Gospodine Bajroviću, nakon što je ovog vikenda u Sarajevu održana osnivačka Konvencija Građanskog saveza, bh. javnost je prilično zainteresirana da čuje kako je došlo do ove ideje, ali i koje su sve okolnosti utjecale na Vašu odluku da osnujete novu lijevo orijentiranu stranku na bh. političkom nebu?

Našoj zemlji treba grupa ljudi koji su spremni da za ideje modernog građanskog društva stave sve na kocku. Postojeće stranke većinom glume opoziciju vladajućoj desnici i uživaju u narodnim parama koje dobijaju svake godine iz budžeta. Njima je politika radno mjesto. Hvale se brojem inicijativa u parlamentima, umjesto konkretnim rezultatima. To je kao da se u fudbalu hvalite brojem izvedenih kornera. Ali svaki puta kada vladajućima zatreba pomoć, neko od “opozicije” uskoči da je isporuči – bilo da se radi o Zakonu o radu ili glasanju da se strankama iz budžeta daju milioni maraka. Posljedica toga je da su glasači strašno razočarani. Od kraja decembra do danas su rađena najmanje četiri ozbiljna istraživanja javnog mnjenja koja pokazuju da je broj neopredijeljenih birača na istorijski visokom nivou. Preko pola birača koji će izaći na izbore nisu odlučili za koga će glasati, tj. ne sviđa im se niko od postojećih stranaka. Da nismo osnovali Građanski savez, izlaznost bi sigurno bila manja nego 2012. ili 2014., pogotovo u urbanim sredinama. To je idealan scenarij za vladajuće stranke, pogotovo SDA i HDZ.

Ova država se primarno dijeli na one koji su na budžetu i one koji se bore da prežive u realnom sektoru. Hoćemo svim ovim mjerama da budžetlijama srežemo krila od opštine do države

No, još nam nije dostupan program stranke… Otkrijte nam šta bh. građani mogu očekivati od Građanskog saveza, mogu li dobiti nešto novo…?
Programska načela smo iznijeli na Osnivačkoj konvenciji. U svakoj od opština u kojoj budemo izašli na izbore u oktobru ćemo imati vrlo precizne prioritete i programe za te zajednice, ali postoje određena načela koja će biti ponuđena u svim opštinama.
Koja?!
Prvenstveno želimo nastaviti da kao stranka radimo ono što sam ja započeo kao ministar kada sam poslao finansijsku policiju u 26 državnih preduzeća. Obračun sa korupcijom je jednako lokalno kao i državno pitanje. Stoga ćemo i na lokalnom nivou početi od toga da se utvrdi realno stanje u svim institucijama i firmama koje se finansiraju iz budžeta, kao i odgovornosti za takvo stanje.

Insistiraćemo na depolitizaciji javne administracije na opštinskom nivou.

Nadalje, cilj nam je da se parafiskalni nameti na mala i srednja preduzeća svedu na minimum. Insistirat ćemo na tome da se administrativna procedura osnivanja firmi kada je opštinski dio u pitanju mora sprovesti u roku od sedam radnih dana.

Ova država se primarno dijeli na one koji su na budžetu i one koji se bore da prežive u realnom sektoru. Hoćemo svim ovim mjerama da budžetlijama srežemo krila od opštine do države.

Na osnivačkoj skupštini je istaknuto da su Vaš cilj opći izbori 2018. godine. Da li su dvije godine dovoljne za dobro pozicioniranje na bh. političkoj sceni?

Za hrabre ljude koji  imaju viziju drugačije BiH, i puno manje vremena je dovoljno. Za neke druge ni 20 godina nije dosta!

Dakle, za dvije godine bit ćete spremni da vratite izgubljeno povjerenje glasača u bh. ljevicu…  

Praktično govoreći, obzirom da smo jedina relevantna stranka koja će na ove izbore izaći trošeći privatni novac, mislim da su dvije godine i previše za to. Trenutno, ako ste i manje relevantna stranka npr. ovdje u Sarajevu, možete dobiti čak 400.000 KM narodnih para godišnje! O većim strankama da i ne govorimo. Taj novac služi da se uhljebe poslušnici koji neće “talasati”. Mi ćemo biračima pokazati da su radikalne promjene moguće samo ako se rizikuje sve da bi se obračunalo sa vladajućom budžetskom kastom. Stranke treba da žive od plata svojih predstavnika u parlamentima i vijećima koji tamo svakako već dobijaju silne novce. Zbog toga će jedna od naših prvih mjera u opštinskim vijećima biti da se ukine finansiranje političkih stranaka iz budžeta, počevši od opštinskog nivoa.

Za hrabre ljude koji  imaju  viziju  drugačije BiH, i puno manje vremena je dovoljno. Za neke druge ni 20 godina nije dosta!

Danas u BiH imamo situaciju da se desno orijentirane partije udružuju i djeluju zajedno, a ljevica se rascjepkala i cijepa se i dalje? Koga možemo nazvati ‘krivcem’ za to – partijske programe, konkretne pojedince, političke neuspjehe…?

Zlatka Lagumdžiju i Željka Komšića!

Ali Vi imate iskustva sa radom i djelovanjem i u ovim lijevim partijama (SDP-u i DF-u)… Šta je ‘pošlo po zlu’ pa ste odlučili krenuti svojim putem?

Nažalost, građanske ideje su često puta ljudima u tim strankama način da opravdaju očuvanje ili dolazak do radnog mjesta. Teško je naći u rukovodstvima tih stranaka ljude koji imaju iskustvo borbe na tržištu rada. Stoga je spremnost da se rizikuje zarad ideje u koju se svi kunu izuzetno mala.

A Građanski savez se razlikuje u tome?!

Građanski savez okuplja ljude koji vjeruju u ideju i ne boje se ući u radikalni obračun sa sadašnjim stanjem.

Ipak, ima i onih koji već govore da će i u Građanskom savezu uskoro doći do sukoba, a u nekim komentarima se navodi da je samo pitanje dana kad će doći do političkog razlaza između Vas i Emira Suljagića. Kako to komentirate?

Ko je gledao konvenciju, sve mu je bilo jasno.

Ne tako davno, nekad prošle godine u ovo vrijeme, u jednom intervju (za bljesak.info, op.a.) ste rekli da su razlozi vašeg povratka iz Amerike osjećaj obaveze prema BiH? Šta se desilo u međuvremenu, kako je došlo do potpunog zaokreta u tom odnosu i Vaše odluke da osnujete stranku te se trajno opredijelite za BiH?  

Iako sam na funkciji zbog koje sam se vratio bio samo dva i po mjeseca, shvatio sam da su promjene u ovom društvu moguće ako se ne plašite ići radikalno. Neke od stvari koje sam tada uradio su istorijske, bez imalo skromnosti – od toga da sam odbio “poslušnost” stranačkim liderima i odbio postavljanje članova nadzornih odbora po stranačkim željama, insistirao na otvorenim konkursima, i poslao finansijsku policiju koja bi utvrdila realno stanje u državnim firmama, te do toga da sam zatim tužio vladu kojoj sam u tom momentu pripadao Ustavnom sudu za neustavno djelovanje. Zvaničan ishod svega toga znate.

Ono što se dešavalo u pozadini je da je masa ljudi tada shvatila ne samo da se stvari u ovoj zemlji mogu voditi drugačije nego i da ima nas koji smo to voljni i sposobni uraditi. To je ono što je inspirisalo mene i ostale osnivače GS-a da se trajno posvetimo toj ideji.

Shvatio sam da su promjene u ovom društvu moguće ako se ne plašite ići radikalno. Neke od stvari koje sam tada uradio su istorijske, bez imalo skromnosti…

Da li nakon svega što se dogodilo razmišljate o ponovnom odlasku iz BiH?

Ja BiH nikada nisam ni napuštao. Odlazio sam samo onda kada sam mislio da u inostranstvu mogu za ovu zemlju biti korisniji nego ovdje. Volio bih da mogu pokazati mladim ljudima koji je u velikom broju napuštaju – da vrijedi ostati.

Tokom godina, određene političke ličnosti u BiH su se isprofilirale u neprikosnovene vođe partija tako da godinama gledamo iste ljude na istim stranačkim pozicijama. Dakle, moglo bi se reći da je lakše osnovati novu partiju nego promijeniti vođu. Šta mislite o ovoj pojavi? Zar ne bi trebalo da je lakše promijeniti rukovodstvo stranke nego rasipati biračko tijelo?

Bilo kome ko nije bio dijelom nekog od postojećih stranačkih aparata zaista je teško objasniti da je to ustvari borba protiv vjetrenjača. Jedan od osnovnih problema u našem društvu je izostanak odgovornosti za neuspjeh i loš rad, počevši od lidera stranaka pa sve do ljekara i direktora škola ili javnih preduzeća. Niko od njih se ne boji da će biti kažnjen za neuspjeh – u najgorem slučaju dobiju premještaj na drugu funkciju!

Pa kako se boriti protiv ove prakse?

Protiv toga se možemo boriti samo kolektivnom promjenom svijesti i uvođenjem novih standarda. Ja sebe ne smatram vođom već nekim ko sa svojim kolegama želi uvesti te nove standarde u političkoj praksi u BiH. Ako to uspijemo, glasačima će se vratiti vjera u politiku, a proces disperzije  glasova će se zaustaviti.

Jedan od osnovnih problema u našem društvu je izostanak odgovornosti za neuspjeh i loš rad, počevši od lidera stranaka pa sve do ljekara i direktora škola ili javnih preduzeća

No ima i drugačijih primjera, evo npr. Zlatko Lagumdžija se povukao s čela stranke… Da li mislite da je ova njegova odluka trajna?

Trajna ili ne, ona je zakašnjela. Da se povukao sa čela stranke odmah, čim je SDP doživio krah na izborima, poslao bi poruku glasačima da vrh stranke prihvata odgovornost za neuspjeh. To bi bio veliki pomak ka toj promjeni svijesti o kojoj vam govorim.

Šta mislite o o trenutnoj koaliciji SDA i SBB? Da li ova politička varijanta ima budućnost i možemo li zaista govoriti o ujedinjenju desnice u BiH?

Ta koalicija je kontradiktorna i po mom mišljenju pogubna za SBB. Moj utisak je da se upravo odvija proces apsorbovanja SBB-a u SDA. Ako neko to smatra ujedinjenjem, onda da, ujedinjuje se. Ali nećemo se baviti problemima drugih stranaka i njihovih odnosa, tu smo radi građana.

Vratimo se onda tmurnim političkim temama…Koje je, po Vama, idealno rješenje za grad Mostar, ako ga uopšte ima?

Ključni problemi u Mostaru su kriminal i korupcija vješto umotani u plašt kolektivnih ineresa. To moramo prihvatiti kao činjenicu i odatle krenuti. Na žalost, ne postoji održivo rješenje kako za Mostar, tako i za čitavu zemlju, sve dok su prava plemena iznad interesa običnog čovjeka i osnovnih životnih problema, i dok kao takva služe kao krinka za obični lopovluk.

Šta je onda bar najprihvatljivije rješenje?
Obzirom da vjerujemo u princip jedan čovjek jedan glas, smatramo da je rješenje direktni izbor gradonačelnika tj. gradonačelnice. To je jedini nacin da ta osoba bude direktno odgovorna glasačima za svoj (ne)rad, kao i da shvati da su svi građani Mostara njeni ili njegovi birači. Time se možda konačno stane u kraj zloupotrebi podjela na “naše” i “njihove”.

Moj utisak je da se upravo odvija proces apsorbovanja SBB-a u SDA. Ako neko to smatra ujedinjenjem, onda da, ujedinjuje se…

Mnogo je nesuglasica oko popisa stanovništva… Kako riješiti ovo pitanje i/ili ga depolitizirati, baš onako kako bi i trebalo biti kad govorimo o tako važnom dokumentu?

Kasno je bilo šta uraditi da bi se legitimisali rezultati ovog popisa. Sam proces popisivanja je toliko kompromitovan da uopšte ne treba imati iluzije da se radi o tačnim podacima.

I šta onda da očekujemo kada rezultati konačno budu predočeni javnosti?

Za očekivati je bilo da će zbog jednog, inače u popisu neobavezujućeg pitanja, a koje se tiče etničke pripadnosti, doći do cirkusa koji imamo danas kao što su tri različita tumačenja popisnih rezultata. Zašto nije osigurana adekvatna zaštita ličnih podataka tokom popisivanja? Zašto se uopšte krenulo u popis, a da se predhodno ne usaglasi jedinstveni program za obradu podataka? Zašto se ostavio prostor za manipulaciju nakon što je popis završen? Previše je pitanja da bi se rezultati popisa uopšte shvatili ozbiljno.

Da li mislite da je dugogodišnja vlast u RS-u odgovorna za blokade mnogih procesa na državnom nivou i šta bi se (i da li bi se) moglo promijeniti ukoliko opozicija preuzme vlast u ovom entitetu?

Naravno da je njihova odgovornost velika ali nisu sami u tome. Svaki korak ka EU je korak ka vladavini zakona, a mnogi u BiH ne žele koračati u tom pravcu. Savez za promjene je uspio u određenoj mjeri da uzdrma režim u RS-u i svakako bi odlazak Dodika otvorio određene pozitivne procese, poglavice iz aspekta borbe protiv kriminala i korupcije. Sa druge strane, sudeći po “folkloru” sa skorašnjih protesta, za očekivati je da bi tada SDS samo preuzeo tu ulogu obstruiranja u cilju “zaštite” grupnih interesa, a koju već deceniju igra SNSD.

Prioritet je samo jedan: dolazak nove generacije ljudi na političku scenu, ljudi koji se neće bojati istinskih promjena trenutnog stanja. Bez toga, napretka nema

Šta su, po Vama, sljedeći koraci u BiH nakon podnošenja aplikacije za EU? Šta je prioritet BiH na evropskom putu?

Kao što sam prethodno rekao, oni koji su doveli zemlju u ovo stanje, ne žele da koračaju nigdje. Njihov je cilj tapkanje u mjestu i privid kretanja. U tom kontekstu treba posmatrati i aplikaciju koja je obična farsa… Stoga je prioritet samo jedan: dolazak nove generacije ljudi na političku scenu, ljudi koji se neće bojati istinskih promjena trenutnog stanja. Bez toga, napretka nema.

Direktan link na vijest.

Komentari

komentara