Dobrodošli u begovat


Jutros je skoro 150 teško oboljelih onkoloških pacijenata zbog navodnih ušteda, dobilo otpusna pisma, jer ne rade prijeko potrebni aparati za zračenje. Umjesto da se liječe u svom gradu, svom kliničkom centru, upućeni su na liječenje, ni manje ni više nego, u Mostar i Tuzlu, ne uzimajući u obzir da li su ovi pacijenti uopće u stanju otići do Mostara ili Tuzle, niti imaju li para da plate troškove putovanja. A da ne govorimo da li uopće ima mjesta na tim klinikama za ove pacijente.

Bombastičnim naslovima u medijima „zdravstveni sistem bi morao biti mnogo bolji, imajući u vidu novac kojim raspolažemo“, kako ćemo „ovim reformama zapravo stanje vratiti u normalu“, kako „svi moramo raditi svoj posao, a to je prvenstveno pružanje efikasnijih, bržih i kvalitetnijih usluga, koje će biti na obostrano zadovoljstvo – i pacijenata i zdravstvenih radnika”, građani ove zemlje su uvjeravani od strane direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović da su učinjene ogromne uštede od kojih ćemo imati svi koristi.

Građanski savez (GS) postavlja pitanje SDA da li je ovo jedna od reformi kojim se „vraćamo u normalu“ ili srednji vijek? U koje svrhe se troši novac građana namijenjen za zdravstvo, ako ne za liječenje bolesnih? Ko vam je dao pravo da ugožavate živote stotina pacijenata kojima život visi o koncu?

Zbog koje i čije koristi se prave „uštede“, ako građani, ne mogu da ostvare svoje osnovno pravo na život i liječenje u svojoj zemlji i svom gradu?

Hoćemo li opet svu krivicu prebaciti na firme „koje servisiraju aparate, nabavljaju hranu za vrtiće…“ kao uostalom za sve druge probleme u ovoj državi do sada. Uvijek je kriv neko drugi!

Umjesto prava na liječenje, neki u ovoj zemlji valjda smatraju da „vraćanje stanja u normalu“ podrazumijeva stvaranje begovata iz kojeg se, kako stvari stoje, zadugo nećemo izvući.

 

Komentari

komentara